Društvo i ja nalazili smo se iza neke stare zgrade i sjedili u krugu. Šaltali su cigaretu. Kada bi došla do mene, ja ne bih povukla dim, već bi ju samo prebacila osobi do sebe iako su me svi nagovarali da povučem bar jednom. Nisam željela. To je bilo smeće, otrov koji bi samo unosila u sebe bez ikakvog razloga. Nisam željela razočarati Aleksandra. Pogotovo ne sada.
Sati su prolazili i odlučili smo se vratiti u stan. Gabriella i ja smo odlučile malo pospremiti stan. Prvo smo sredili njezinu sobu, pa prešli na kuhinju. Dok je ona prala, a ja slagala suđe, rekla mi je:
„I, da čujem sad napokon, što je bilo dolje?“ – nasmiješila se.
„Dolje?“ – opet sam se pravila glupa nadajući se da ću izbjeći razgovor o tome, ali nisam uspjela.
„Da, Klara, dolje. Inače mi sve govoriš, što je sad?“
„Pa…“ – započela sam. „Pričali smo…“
Gaby mi je zatim ponudila da spavam kod nje. Pretpostavila sam da se On neće s time složiti i rekla sam Gaby da ću svojima poslati poruku i pitati ih da li smijem. Naravno, umjesto roditeljima, poruku sam poslala Njemu. Kao što sam pretpostavila, Njemu se to nije svidjelo, pa sam rekla Gaby da ću prespavati kod nje neki drugi put. Nije se bunila.
***
Sjedila sam ispred laptopa i smješkala se na svaku poruku koju mi je poslao. Prisjećali smo se svega od toga dana. Na majici se još osjećao njegov parfem. Rekli smo si sve što smo si željeli reći tog trenutka gledajući se u oči ali valjda ni ja, a ni on nismo mogli doći do riječi tada.
Stalno sam mu ponavljala koliko ga volim. I voljela sam ga, zaista jesam. I još ga volim, puno više nego na početku, uglavnom, taj dan sam u toliko ponovila to da sam čak i sebi bila dosadna. On nije bio vanilla tip, iako je tu i tamo pokazivao nježnost.
Komentirali smo sve ono što nismo stigli. Doduše, imali smo jako malo vremena tada, pa smo sada sve nadoknadili.
„Zašto mi nisi dao da te mazim po međunožju kad sam već krenula?“ – upitala sam ga složivši neku glupu facu.
Započeo je objašnjavati:
„1. Imali smo premalo vremena. 2. Već je ionako bio u erektivnom stanju, da si me dodirnula ne bi mi puno trebalo, a ne bi bilo baš ugodno svršiti u hlače. 3. Ljudi su sa zanimanjem gledali što se događa. 4. Opet me oslovljavaš isključivo sa „ti“ i to mi se ne sviđa koliko god mi bilo drago što sam svoju subicu držao u naručju.“
Imao je potpuno pravo. Potpuno sam zaboravila na to. Odlučila sam se pozabaviti i time kada sam već uspjela ispoštivati sve naredbe.
„Oprostite Gospodaru.“
„Ovo ti je zadnji put da te upozoravam bez kazne. Smanjio sam ti kazne upola zbog toga što si bila dobra i trudila se da mi udovoljiš. Nemoj me tjerati da ti ih opet pišem ili da te upozoravam. Dosta puta sam te upozorio i nisam reagirao samo zato jer si nova u ovome. Volim te i ne želim te kažnjavati bar dok se ne privikneš, ali nekog reda mora biti.“
„Oprostite mi Gospodaru, znate da Vas volim, jel da?“
„Ne znam, samo si mi to danas ponovila jedno deset tisuća puta.“ – nasmijao se.
„A kad je takooooo…“ – zacvilila sam ko neko maleno derište.
„Prestani cviliti, cvilit ćeš napretek tijekom sessiona. I da, odi u krevet. Umorna si od svega danas, a i ja sam.“
Poslušala sam ga i ubrzo se uvukla u krevet. On je uvijek savršeno znao što mi treba bez da sam to otvoreno pokazivala. Ubrzo smo si poželjeli laku noć. Ovaj dan je bio za mene predivan, iako sam samo nekih 15-ak min bila s njime. Zaželjela sam da se vidimo što prije, a potom su mi se oči sklopile od umora.