Tko je zapravo Klara? 12

 

 

Prijateljstvo s Tamarom uveliko mi je pomoglo. Dosta toga sam joj ispričala o sebi kao i ona meni. Jedan dan, dok smo pričale o neobaveznim temama, sjetila sam se da sam jednom preko web kamere vidjela Aleksandrovog prijatelja – Jakova. Izgledali su poprilično bliski, rekla bih da su bili dobri prijatelji, ako ne i najbolji.

„Jel’ ti poznaješ Aleksandrovog prijatelja Jakova?“ – Upitala sam ju.

„Poznajem, zašto?“

„Pa ono, sladak je, jebala bi ga.“ – Nacerila sam se.

„Jebala bi ga?“ – Ponovila je u nevjerici.

„Da… mislim… kada bi mi Gospodar to naredio ili dopustio.“

 

Pod tim „jebala bi ga“ nisam mislila na seksualnu radnju, već na to da je dečko lijep, ali Tamara to očito nije tako shvatila. Zapravo se nisam ni trudila to joj objasniti. Za par dana, Gospodar se, kako sam u prošlim postovima pisala, vratio. Sada smo ja i on bili na web kameri. Pričali smo o raznoraznim temama, pa smo tako došli na temu Tamare.  

  „I, o čemu ste pričale Tamara i ti?“ – Upitao me sa zanimanjem.

„Pa, uglavnom o Vama.“

„To znam i sam, pitam te o čemu ste još pričale.“

„Hm…“ – Započela sam. „Ona je meni pričala o sebi, ja njoj o sebi…“

„I napaljene ste bile u isto vrijeme?“

„Nas dvije?“ – Upitala sam. „Pa, ne znam ja kad je ona bila napaljena, znam samo za sebe.“ – Rekla sam to s blagim zamuckivanjem.

„Klara…“ – Započeo je. „Znam što se među Vama dogodilo.“ – Nasmiješio se.

Osjetila sam kako m crvenilo preplavljuje obraze. Ipak je saznao? Kako? Kada? Tamara mu je rekla? Tisuću pitanja mi se motalo po glavi.

„Um…“ – Započela sam. „Ja… ovaj…“

„Ne smeta mi.“ – Nasmiješio se ponovo. „Samo, kako je došlo do toga? Očekivao sam da će, u najmanju ruku, 80% vašeg dopisivanja biti svađa.“

Vjerojatno je od mene očekivao odgovor na to, kako je došlo do toga, a odgovor ni ja sama nisam znala.      

A onda sam upoznala Njega – 12

 

Nakon što je Tamara otišla večerati, mene je grizodušje držalo još jače nego prije. Imala sam baš jak osjećaj da sam ga izdala, toliko da sam počela plakati. Sjetila sam se njegovih riječi:

„Ako se ikada upustiš u nešto s nekim, da ti ja nisam naredio ili dao dozvolu, ti i ja smo prošlost.“

Kad sam se toga sjetila zaplakala sam još jače nego prije. Osjećala sam se kao izdajica, nekako jadno, prljavo, odvratno. Kada se Tamara vratila, rekla sam joj i to. Ona me neko vrijeme pokušavala smiriti, čak i napaliti ponovo ali nije uspjela, nisam se dala, nisam mogla. U glavi sam samo molila Boga da mi oprosti ako sazna. Nisam ga željela izgubiti ni pod koju cijenu, a osjećala sam se kao da sam napravila veliku, jako veliku grešku.

Tada sam zapravo shvatila da je on zaista moj Gospodar, točnije, da sam ja Njegova subica. Osjećala sam se nekako potpuno neobično. Suze su mi prestale teći, a ja sam počela razmišljati o osjećaju koji mi je preplavljivao tijelo. Osjećala sam se kao da sam nekim stepenicama sišla u podzemlje. Da je tu nešto novo. Novi svijet, nova Klara. SUBMISIVNA Klara. To mi je bilo najčudnije od svega. Ja? Klara koja je prema svima bila bezobrazna kučkica? Klara koja nikad NIKOM nije dala da joj govori što smije, a što ne? Bacila sam pogled na veliko ogledalo koje se nalazilo u kutku moje sobe. Gledala sam svoj odraz. Izvana sam bila ista. Svjetlo – smeđa kosa koja je padala do polovice leđa, zelene oči koje su ponekad podsjećale na boju smaragda, usne, koje su tada poprimile crvenkastu boju zbog toga što sam ih jako grizla, (to inače radim kada sam nervozna) blijeda put bez ijednog prištića na licu.

Dodirnula sam lice prstima. Djelovalo je meko i nježno. Da, to sam bila ja. Izvana ista, a iznutra… vulkan raznoraznih osjećaja.

„Tko si ti sada?” – Pomislila sam. “Kako to da te jedan čovjek uspio toliko promijeniti? Kada se to dogodilo? Kako, zašto?“ Nisam mogla vjerovati. Ali opet, osjećala sam se lijepo, sigurno, uz Njega. Bila sam sigurna da ga volim, želim i da je on savršena osoba za moj prvi put, i sve „putove“ nakon toga. Iz razmišljanja me prekinuo bip – zvuk poruke. Bila je od Tamare, a glasila ovako:

„Sada se možda osjećaš jadno zbog toga što se među nama dvjema dogodilo, ali jesi li ikada razmišljala da ćemo možda imati zadatak stvarno takvo nešto napraviti?“

Iznenadila me ta poruka. Zaista, o tome nisam razmišljala.

„Jesi tu?“ – Glasila je nova Tamarina poruka.

„Jesam, oprosti, zamislila sam se.“ – Odgovorila sam joj pa nastavila: „Misliš da bi on mogao takvo što narediti?“

„Vrlo lako moguće.“ – Odgovorila je.

„Zašto?“ – Začuđeno sam ju upitala.

„Pa, da izgladi neprijateljstvo koje je među nama postojalo.“

„Ali ne postoji više…“

„Da, ali on to još ne zna.“

Kad sam boje razmislila, kad bi Gospodar takvo što i naredio, obe bi ga morale poslušati bez pogovora. Zbog toga, bolje da volim Tamaru nego da ju mrzim – ili ona mene. Ipak, ne mogu zamisliti da seksualno zadovoljavam osobu koju mrzim, tj, ljubomorna sam na nju. To što je rekla imalo je smisla. Također mi je savjetovala da bi bilo dobro da, ako se ponovi to između nas dvije, da zamislim i Gospodara u prostoriji, kako nas gleda jer će mi tada, navodno, biti lakše. Rekla sam joj da ću pokušati, ali da joj ne obećajem da će se napaljivanje ponoviti.

S druge strane, nisam imala baš nešto previše lezbo – iskustva, dok sam još bila petnaestogodišnjakinja dogodilo se da sam se pod utjecajem alkohola ljubila i mazila s jednom od prijateljica na novogodišnjoj proslavi.   

Bilo kako bilo – Tamara me uspjela malo smiriti. To je ono što je u tom trenutku bilo bitno.

Tko je zapravo Klara? 11

 

Otvorila sam oči i i pospano se protegnula na krevetu. Vrijeme vani je bilo, hm, tmurno. Padale su sitne kapljice kiše i ritmično udarale u prozor moje sobe. S obzirom da je bio vikend, a vrijeme vani nalikovalo na ljetnu kišicu, nije mi se dalo ustajati iz kreveta. Bacila sam pogled na sat, prikazivalo je 10:05. Taman, pomislila sam.  S Aleksandrom sam se zadnji put čula noć prije jer je imao poslovne obveze u Splitu na cijeli vikend. Falio mi je, nekako… jutro bez njega uopće nije nalikovalo na jutro. Iz susjedne sobe dopirali su glasovi mojih roditelja kao i instrumental neke dosadne pjesme koja se vrtjela na CMC-u.

 „Kakvi daveži, pobogu.“ – pomislila sam.

 Dobro, uredu. Roditelji su mi, vole me, ali neprestano traže neku pažnju, nešto žele da idem s njima na određena mjesta kao da mi je 5 godina. Volim i ja njih, daleko od toga, ali ljubav je jedan pojam, a gušenje sasvim drugi.

 Ležala sam tako na krevetu potpuno prepuštena sebi, svom tijelu i svojim maštarijama. U početku sam se sjetila Tamare – djevojke o kojoj sam pisala i prošlim objavama. Uglavnom, prije mi je užasno išla na živce kao i ja njoj, kasnije, nakon par dana konstantnih razgovora kada Gospodar nije bio tu, shvatile smo i jedna  druga da nema potrebe za neprijateljstvom i zavoljela sam ju. Mogla sam s njom pričati više nego s najboljom prijateljicom, Gabriellom .

 Poprilično sam sigurna da ovo nisam spomenula u prošlim objavama, a mislim da je poprilično važno kada već pišem o takvom, nekima potpuno nepoznatom i stranom, iskustvu.

 Naime, u to vrijeme kada sam se čula s Tamarom, nakon početnog obostranog režanja jedne na drugu, pa zatim sklapanja prijateljstva… jednog dana smo došli do seksualnih priča. To tada nije davalo „ideju“ da ćemo doći do toga, ali počele smo se napaljivati – međusobno.

U početku mi je pričala o raznoraznim sessionima koje je ona prošla, točnije, pričala mi je samo o jednom. (i dalje nisam sigurna da li je to bio običan session, kazna ili nešto sasvim deseto)

 Tada, kada mi je pričala o tome, nisam mogla vjerovati jer tada sam još bila vanilla curica koja je tek mrvicu napredovala u subicu. Sada, kada ovo pišem, pokušavam se sjetiti kako smo mi taj prvi put došle do napaljivanja, ali stvarno ne znam. Valjda nekako da ni jedna ni druga to nismo očekivale. (ja nisam sigurno, za nju ne znam) Taj prvi put igru je vodila ona. Meni je iskreno, to sve bilo nešto novo i drugačije. Napaljivati se s curom? Hm, ne znam kako bi opisala taj osjećaj kako biste ga shvatili. Nešto kao uzbuđenost, grč, strah, a i osjećaj da radim nešto zabranjeno od strane Gospodara.

Doduše, On to sigurno nije očekivao s obzirom da je znao da smo jedna na drugu ljubomorne, pa nije to izričito zabranio, ali eto, dogodi se. Nakon što smo i ja i ona svršile osjećala sam se kao da sam napravila veliku, OGROMNU grešku i bila sam utučena zbog toga. Tamari sam to priznala. Imam osjećaj da je ona imala manju grižnju savjesti, jer je, kako tvrdi, Gospodara zamišljala tu, da nas gleda s odobrenjem.

 Svejedno, rekla sam joj da to više ne želim raditi, da iako je bilo lijepo da se osjećam loše zbog toga i da, ako je ikako moguće to Gospodaru ne spominjemo ni jedna ni druga.           

 

Nastavlja se u idućem postu….

A onda sam upoznala Njega – 11

 

Nakon što sam Gospodara zamolila da mi dopusti da odmah nosim collar bilo kad i bilo gdje, vidjela sam oduševljenje u Njegovim očima. Željela sam mu pokazati koliko sam Njegova i koliko ga volim bez obzira na sve kazne koje me očekuju, koje još nisam odradila. Obećao mi je da će promisliti o mom prijedlogu i pokušao sakriti oduševljenje, ali nije uspio. Tih dana su me sve više počeli zanimati BDSM sadržaji kao što su slike i tekstovi. Bookmarkirala sam si  stranicu na kojoj sam mogla naći dominantne/submisivne slike i krenula u potragu za BDSM blogovima kao što je moj naprimjer.

Naišla sam na blog jedne subice i počela čitati sadržaj. Što je tekst više „odmicao“, to me više zanimalo što će se dogoditi. Zanimalo me kakva će joj biti kazna i čitala sam to iz razloga da bih vidjela kako se drugi Gospodari odnose prema svojim subicama i kako ih kažnjavaju.

Ubrzo sam shvatila da mi to i nije baš najpametnija ideja. Što zbog sadržaja koji sam tamo pročitala, što zbog toga što se to ni najmanje nije svidjelo mom Gospodaru. Tada sam dobila zabranu čitati BDSM sadržaje uz objašnjenje:

„Više ne smiješ čitati BDSM sadržaje. Da si me pitala prije možda bih ti i dopustio, ali ovako… i još ideš čitati nečiju kaznu. Zar si mislila da će takva biti tvoja kazna? Pa nisam lud da te tako kažnjavam, a još nemaš pojma o pravoj BDSM boli.“

Imao je pravo. Opet. On uvijek ima pravo. Ispričala sam mu se zbog učinjenog. Što se tiče BDSM slika, nije ništa spominjao, pa sam pretpostavila da to smijem gledati. Znao je da ih gledam jer bi mu redovno poslala link kada bi našla nešto što me podsjeća na nas ili nešto što bi voljela da mi radi.

Jednoga dana našla sam sliku gole djevojke po čijim je grudima prskao piss. (bar sam ja tako mislila) poslala sam mu GIF uz poruku:

„Mmmmmmm, ja bi željela da mi ovo radite.“

„Želiš vreli vosak po grudima?“ – upitao me začuđeno. Znao je da se ježim čak i na spomen voska.

„A to nije piss?“ – sada sam ja bila začuđena.

„Hm, liči mi na vosak.“ Odgovorio mi je.

„U tom slučaju… ne bih, hvala.“ – nacerila sam se.

„E u tom slučaju ćeš ga ipak dobiti.“ – nakon što je vidio izraz lica koja sam napravila, nasmijao se tako slatko, te nastavio: „Znaš da se ne moraš bojati, bar ne previše. I da mi možeš vjerovati.“

Vjerovala sam mu itekako, inače se nikad u ovo ne bi upustila, bar ne bez Njega.             

Tko je zapravo Klara? 10

 

Nedjeljno jutro svanulo je u tren oka. Pospano sam se protegnula i pogledala prema prozoru. Tmurno vrijeme najavljivalo je kišu. Odlično. Da se razumijemo, kišu sam voljela samo onda kada nisam morala nikuda ići, a nedjelje sam ionako rezervirala za duga ljenčarenja u ogromnom, mekanom krevetu. Bila sam pre lijena da bih se prošetala do laptopa, pa sam s mobitela, poluotvorenih očiju poslala svome Gospodaru poruku:

„Dobro jutro Gospodaru. Jeste se naspavali?“

„Dobro jutro i tebi subice.“ – odgovorio mi je. „Jesam, a ti?“

„Ja i nisam baš. Osjećam se slomljeno. Kao da uopće nisam spavala.“ – prokomentirala sam.

„Zašto? Loše ti je?” – upitao me zabrinuto.

„Nije.“ – odgovorila sam mu sa smiješkom. „Volim ovo vrijeme ali me uvijek nekako iscrpi bez da išta radim.“

 

***

Razgovor je tekao uobičajeno sve dok na zajedničku inicijativu nismo došli do fizičkih kazni koje Gospodari daju subicama u BDSM – u. Pričao mi je o raznoraznim bičevima, svijećama, kuglicama za usta, lisicama, collarima itd.

„Collar?“ – prekinula sam ga. „Kakvu mi štetu ogrlica može nanijeti?“ – upitala sam začuđeno.

„Ne može ti nanijeti štetu, ali s obzirom da si moje vlasništvo ju MORAŠ nositi, zasad samo kad budeš sa mnom, a zatim će doći vrijeme kada ćeš ju nositi gdje god budeš išla i smjeti ju skidati samo kada ju čistiš i slično.“

To mi je zvučalo primamljivo i napaljivo. Koliko sam ga shvatila, nakon nekog vremena nosit ću ogrlicu koja će me neprestano podsjećati da sam samo Njegova. Moram priznati da mi se ta ideja doista svidjela.

„Mogu li ju vidjeti?“ – upitala sam nestrpljivo.

Poslao mi je link sa slikom collara. S obzirom da mi je net bio spor čekala sam nekih 40-ak sekundi prije nego se slika otvorila. Nakon toga uslijedio je šok. Ogrlica je izgledala kao pseća.

„Pseća ogrlica?!?“ – uzviknula sam. Nisam mogla sakriti iznenađenje.

„Ogrlica nije pseća, ali slična je. Razliku vidi samo netko tko je iskusan u BDSM –u. A s druge strane, ti si moja kuja. Što si očekivala? Dijamantnu ogrlicu?“ – nasmiješio se.

Imao je pravo. Ja sam bila njegova kuja i bila sam toliko ponosna na to toliko da sam ga zamolila da nabavi ogrlicu sa svojim inicijalima ili nečim što simbolizira samo Njega. Bila sam toliko ponosna na to što sam njegova subica i željela sam da on bude ponosan jer je moj Gospodar.