Dani su prolazili. Točnije, prošlo je možda nekih tjedan i pol, dva kada sam primijetila da je moj Gospodin Savršeni počeo popuštati. Prije nego se to dogodilo ja sam bila tako… hm, željna toga da me baš ON uhvati i „propisno podere“, ali to se nije dogodilo. No, da krenem ispočetka.
Kao što rekoh, dani su prolazili jedan po jedan. Tako sporo, pričali smo o svemu i svačemu. Otvarala sam mu se, osjećala se toliko lijepo i nekako… posebno uz njega, ali falilo mi je ono nešto. Ne znam da li sam napomenula, ali dešavalo mi se da sam varala dečke jer bi, recimo, bili prenježni ili napaljivanja uopće ne bi bilo, a meni je to trebalo s obzirom na godine u kojim sam bila i na hormone koji su me “progonili.”
Jedne večeri otišla sam pod tuš kako bih se opustila. Bila sam sama kod kuće tako da nisam gasila skype, nego sam samo stavila status Away i odšetala pod tuš. Pustila sam mlaku vodu i prepustila se razmišljanju dok sam sapunom mazila svaki dio tijela. U glavi on. Opet ON! Previše sam ja tom neznancu dopustila da mi se uvuče pod kožu, ali kad ima tako lijepe oči, kosicu, osmjeh… Na trenutke sam čak pomislila da se počinjem zaljubljivati. Ma šta počinjem, izgleda da sam se već zaljubila. Nisam ga čak trebala ni idealizirati, kao što sam to radila sa svima prije njega. On je bio tako idealan, čim te pogleda, čim se nasmije vidiš savršenost u njegovom liku. Isprala sam kosu i sapun sa sebe, te se ponovno vratila u sobu. U ogrtaču šetala sam od ormara do ormarića, otvarala ladice, gledala što bih mogla obući. Na kraju sam se odlučila za neke roze gaćice, donji dio neke pidžame sa prugicama i običnu bijelu potkošulju. Sjela sam na stolicu preko puta laptopa, ne pogledavši imam li koju novu poruku uzela četku u ruke i počela raščešljavati mokru kosu. Nakon što sam raščešljala kosu i napravila razdjeljak na stranu kao i obično, pogledala sam u laptop. Imala sam novu poruku od Njega. Otvorila sam chat prozor i skužila da mu je kamera upaljena.
“Nekužim.” – Pomislila sam. “Kako mu može biti kamera upaljena ako ja video call nisam prihvatila?!”
“Što ti je?” – Napisao mi je. “Izgledaš zbunjeno.”
“Ovaj, da. tuširala sam se, i kamera ti nije bila upaljena, sad se vratim i skužim da ti je kamera upaljena” – Odgovorila sam mu.
“Nisam siguran jesi li čačkala po postavkama skypea, ali izgleda da si namjestila da se javlja automatski.”
To je bilo vrlo lako moguće. Inače i ne pratim baš što radim, pa je moguće da sam stavila da se može javiti automatski dok sam zapravo pokušavala namjestiti nešto sasvim drugo.
“Čekaj malo…” – Sinulo mi je. “Ti si onda mene vidio maloprije kako se skidam, tj skidam ogrtač i oblačim pidžamu?” – Upitala sam ga.
“Pa, zapravo, nisam. Vidio sam kako hodaš u bijelom ogrtaču i kako bezuspješno pokušavaš pronaći što bi obukla, pritom izokrećući ormar naopako, ali ni to nisam vidio baš najbolje jer ti je rezolucija kamere jako loša. Jedino što sam uspio vidjeti kako spada je to kako raščešljavaš kosu. I moram ti reći, imaš lijepu kosu, na tvom mjestu ne bi ju kratio.”
Krasno, Imala sam prilike napaliti ga, a da nisam ni znala, a ni to nisam znala iskoristiti, ali odlučila sam pokušati još večeras, morala sam bilo je jače od mene, a prsti brži od pameti.
“Eh, da. Šteta što se nisam pojavila u savršeno vrijeme, na savršenom mjestu (ispred kamere) u kućnom ogrtaču koji bi potom skinula.” – Napisala sam mu i nervozno čekala odgovor.
“Siguran sam da imaš prekrasno tijelo. Ipak si ti jedna mlada djevojka, a opet, svaka cura je lijepa na svoj način.”
Nisam mogla vjerovati kako me “ubijao u pojam” odgovorima. U sekundi bi me dignuo do neba i spustio do dna. Nije se dao, iako sam mu vidjela nešto u očima.., i dalje je zračio pristojnošću i suzdržavao se od glupih komentara.
“Imaš pravo. Idem ja u krevet…” – Napisala sam mu potpuno razočarano. Odlučila sam da se neću više truditi. Taj je santa leda, ništa ga ne bi slomilo. Vidio je da nešto nije uredu, ali ja sam na brzinu prekinula poziv i otišla u krevet.
Legla sam u krevet s blagim osjećajem krivice i gorčine u ustima. Ipak nisam mogla izdržati pa sam se spojila na mobilni skype i tamo me dočekala njegova poruka:
“Malena, nešto nije uredu?”
Ništa nije uredu. Pomislila sam. Ništa. Već se danima trudim oko tebe, pokušavam ti se svidjeti, a ti… Ništa.
“Sve je uredu.” – Kratko sam odgovorila.
“Nije” – Napisao mi je. “Vidio sam ti u očima maloprije da nešto ne štima.”
“Ništa ne štima. Uredu? Osjećam se jadno, glupo..”
“Zašto?” – Upitao me.
“Želim te. Okej? Jel ti sad jasnije? Želim te, a ti cijelo vrijeme držiš distancu.”
“Aham, u tome je dakle problem.” – Nasmješio se. “Gledaj malena, meni je jasno da si ti sad u tim godinama kada je seksualna želja pod “gasom” pogotovo tebi jer si nevina. I ja bih tebi sada mogao reći sve ono što želiš čuti, da si drolja, primjerice, ali ti meni tako ne izgledaš. Ti si jedna prekrasna mlada djevojka anđeoskog lica i prljavih misli.” – Ponovo se nasmiješio.
“I želiš li me?” – upitala sam ga gubeći kontrolu.
“Naravno da te želim” – zastao je pa nastavio., “zagrliti i ušuškati u krevet.”
Kako me je samo mučio. Ali vidjelo mu se nešto u očima. Neki poseban sjaj. Bio je čak blago i napaljen (bar mislim) mučio me. Iz dana u dan, iz sata u sat, dok je moje lice odavalo totalnu ne smirenost, on je bio skoro potpuno smiren, ali i blago napaljen. Znala sam ja to. Počeo je gubiti kontrolu iako me još uvijek držao na distanci. Popuštao je polako, bilo je samo pitanje vremena kad će popustiti do kraja.